Od džepnog do ručnog — kratka historija sata

Stari džepni sat i moderni ručni sat jedan pored drugog

Sat je jedini predmet koji nosimo na tijelu, a koji je nekada bio vrhunac inženjerstva svog doba. Njegov put od džepa do zgloba priča je o tome kako korisna stvar postane simbol elegancije.

Kad je sat stao u džep

Početkom šesnaestog stoljeća, u Nirnbergu, bravar Peter Henlein napravio je satove dovoljno male da se nose sa sobom. Bili su netačni — gubili su i po nekoliko sati dnevno — ali to nije bila poenta.

Poenta je bila da ih iko uopšte može imati. Vlastito vrijeme bilo je privilegija bogatih, a džepni sat na lancu preko prsluka bio je način da se to pokaže.

Ručni sat je bio ženska stvar

Ovo iznenadi većinu ljudi. Sat na zglobu je stoljećima bio isključivo ženski komad — sitan, ukrašen, bliži narukvici nego spravi.

Godine 1868. Patek Philippe izradio je ručni sat za mađarsku groficu Koscowicz. Bio je to nakit koji usput pokazuje vrijeme.

Muškarci ga nisu htjeli ni pogledati. Smatrali su ga nemuškim, a džepni sat jedinim ozbiljnim izborom.

Trebao je rat da se to promijeni.

Rovovi su promijenili sve

U Prvom svjetskom ratu vojnik nije mogao petljati po džepu tražeći lanac. Ruke su mu trebale, a napadi su se usklađivali u sekundu.

Rješenje je bilo očigledno — privezati sat na zglob. Ti rovovski satovi vratili su se kući s vojnicima, a s njima i navika.

Do dvadesetih godina ručni sat više niko nije dovodio u pitanje. U doba art decoa dobio je čiste linije i geometrijske oblike koji i danas izgledaju moderno.

Zanimljivo je da je jedan od prvih muških ručnih satova nastao ranije, 1904. — Cartier ga je napravio za avijatičara Alberta Santos-Dumonta, koji tokom leta nije mogao puštati upravljač.

Kad je sat prestao biti potreban

Krajem šezdesetih pojavio se kvarcni mehanizam — tačniji i jeftiniji od svega prije njega. Mnoge stare manufakture to nisu preživjele.

Onda je došao mobilni telefon i oduzeo satu i posljednji praktični razlog postojanja.

A sat nije nestao. Naprotiv — postao je vredniji nego prije.

U tome i jeste elegancija

Elegancija nikada nije bila u onome što moramo. Košulja se mora obući. Sat se bira.

Kad neko danas stavi sat na ruku, ne rješava nikakav problem. Odlučio je da nosi nešto lijepo, i to je jedini razlog.

Pet vijekova kasnije, sat radi tačno ono što je radio i na početku — govori nešto o čovjeku koji ga nosi. Samo što danas ne govori koliko ima novca, nego koliko drži do detalja.

Pogledajte našu ponudu satova.

Svi modeli dolaze s garancijom, a narukvicu skraćujemo na vašu mjeru.

Pročitajte još:
Sat na ruci — muškarcu ozbiljnost, ženi nakit
Kako računamo cijenu zlata
14k, 18k ili 22k — koje zlato odabrati